Zmayski z Brega landra naokolo

27.03.2011., nedjelja

Mapa puta

Vrijeme: Oblačno i kišovito, temperatura 10-14°C. Blago. Vjetar umjeren.
Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, uglavnom auto-cesta.
Ukupno pređeni put: 245 km.
- 13:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pansion "Kod veselog Zlaje"

Nešto poslije 9 krećem; danas će očito padati pa bih volio barem ove nepoznate lokalne ceste proći "po suhom". Umjesto prema Orašju i Županji okrećem prema Šamcu i nakon nekog vremena shvatim po ćiriličnim natpisima da sam u "republici Srpskoj" - nije mi to bila namjera, no sad mi se ne okreće nazad, iako mi se na motoru vijori hrvatska trobojnica i zastava Veterana! Neka malo drhte i strepe; strašni Krešo prolazi! nut Prisjećam se nekog domaćeg ratnog filma kroz koji se valjda sat vremena razni likovi došaptavaju i upozoravaju jedan drugoga "Doći će Krešo!", "Što će Krešo na to reći?" "Pazi se, Krešo će saznati!", sve dok se Krešo napokon ne pojavi.

Na granici me carica (još ne znam kako se zove žena-carinik) pita "I, odakle, Krešo?" kao da smo stari frendovi. Gleda prsluk sa brojnim oznakama i željezarijom, gleda zastavu hrvatska, odmahuje glavom pa veli: "Ovo vam nije baš pametno; drugi put bar zastavu maknite..." Zahvaljujem joj se na savjetu i odlazim...

Kiša počinje zaozbiljno pa odustajem od lokalnih cesta, navlačim kišnjak, odlazim na auto-cestu i dosadno (ali brzo) palim za Zabreg. Pred Zagrebom ponovo suho, tu valjda nije ni padalo...

- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Cik zore, nije još ni osam

Većina je društva ovdje u pansionu "Kod veselog Zlaje" još uvijek u dubokoj nesvijesti; ja sam kao beba išao spavati već oko ponoći (i stvarno mi je trebalo!), a oni su nastavili ružiti do sitnih - a neki i do krupnih! - jutarnjih sati. Još se izvlače i na to što se noćas pomicao sat...

Ipak, ja sam jedini koji je došao ovamo sa pristojne udaljenosti; svi sinoćnji bajkeri (a nije da ih nije bilo!) su domaći; Posavci, Slavonci... jedini "čudak" (OK; osim mene) kojeg smo čekali da dođe s bajkom je Žiža, no nije se pojavio iako smo čuli da je krenuo. Tko zna gdje se "zarakijao". naughty

Boris i Hercegovačka ekipa pričaju o klasičnom birtijaškom šamaranju koje je jedan od njih zbog spominjanja matere i ljubavi tjelesne vrste imao s nekim lokalcem - koji se kasnije vratio s puškom! I onda se ja ponekad pitam kako to da nikad ne odlazim na takve noćne "zabave"...

- 07:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.03.2011., subota

Mapa puta

Vrijeme: Sunčano do malo oblačno, temperatura 16-18°C. Toplo. Vjetar umjeren, na mahove jak.
Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, tridesetak kilometara makadama i šumskog puta.
Ukupno pređeni put: 367 km.
- 23:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Domaljevac - Šamac; osnivačka skupština MK Veterani - Posavina

Uz brojne vesele upadice - očigledno je da su u ovoj ekipi sve stari prijatelji i susjedi - održava se i formalna skupština kojom se osniva MK Veterani - Posavina! Fred, Vito, Ica i ostala ekipa domaćih Veterana - hvala vam na gostoprimstvu i bilo mi je zadovoljstvo i čast biti na vašem osnivanju - vjerujem da ćemo vidjeti lijepu hrpu kilometara zajedno! Tu su naravno i drugi "domaći"; Dačo i Zlaja - ali oni su domaći i tu, i u Zagrebu i u Klagenfurtu, tako da su već kao punica; miješaju se u sve! mah

Poslije službenog dijela odlazimo na klopu i feštu u restoran na benzinskoj, pa uz veselo druženje i brojne razgovore gledam kako je različit način života ovdje od onog u Zagrebu; klinci od 10-12 godina jurcaju okolo po dvoje-troje na skuterima, bez kaciga, kasno navečer, dok lokalni fakini moraju startati stare Mercedese tako da škripe gume. Možda sigurnost nije na visini, ali definitivno imaju šarma! Sve je tako životno i strastveno...

- 18:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ja sam Braca od Piškorevaca! - Ja sam Baja od Požeškog kraja! pjeva---------------------------(a ja sam faca s Trešnjevačkog placa... wink)

Od Đakova se spuštam ka jugu preko Piškorevaca i Vrpolja, pa kod Babine Grede okrećem ponovo na istok, no nekako mi se još vozi i ne žuri mi se pa umjesto planiranim putem preko Štitara do Županje odlazim znatno sjevernije, do Cerne, pa se do Županje vraćam preko Gradišta.

U Županji opet tankam - privatna pumpa s lijeve strane koji kilometar prije granice, benga 50 lipa skuplja nego na ostalim pumpama; tip je bacao neke lire i počeo se izmotavati kad sam tražio R1; baš me zanima hoće li ga stvarno poslati poštom kao što je rekao. Prelazim Savu i granicu (iako se kaže; "Rijeke nikad ne razdvajaju, one povezuju.") i napokon, poslije cjelodnevne skitnje dolazim do pravog cilja ovog putovanja; ustrojavanja MK Veterani - Posavina! Nastavljam malo uz Savu, kroz Tolisu u Domaljevac; tu je večeras akcija...

U Domaljevcu najprije nalazim dva bajkera iz Vukovara; Crnog (sa prošlogodišnjeg Bleiburga) i njegovog frenda, a zatim nalazimo i glavninu društva, u birtiji - naravno! "Psihički" se pripremamo za zahtjevnu skupštinu, uz uobičajenu zagrijanu atmosferu među frendovima.

Par kilometara odavde je i selo iz kojeg je ljubav iz moje nježne mladosti; Bok. Evo me, Miro, i u tvom sam kraju! kiss

- 16:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Anarho-liberalno selo: Slobodna Vlast!

Od Požege prema Đakovu idem preko Pleternice a ne preko Čaglina, pa kod Ruševa izlazim na onu cestu koju uvijek koristimo za karavanu Prevlaka-Vukovar. Moram vam reći, dečki, puno je ugodnija po toplom proljetnom danu, kad je čista i kad je guma dobro drži nego u kasnu jesen kad je vlažna, puna lišća i blata, i dok krave galopiraju uz nas kao prošle godine u Slobodnoj Vlasti! zujo

Kako je dobro poznajem, ne obazirem se na znak zabranjenog prometa koji stoji uz cestu tamo na križanju, no nešto prije Slobodne Vlasti nalazim razlog zabrane; nema ceste! Klizište ju je potpuno odnjelo, i sad je domaći pokušavaju traktorima osposobiti za kakav - takav promet. Vele: "Ma, 'ko će dočekat' cestare!". Kako tud auti i normalni bajkovi ne mogu, već samo traktori, Tena nakon mog kraćeg procjenjivanja optimalne putanje nema nekih većih teškoća proći tu razvalinu... mogu ja njoj tepati i voljeti je kao nježnu curicu, ali robusna je ona zvijer...

- 15:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vallis Aurea - Zlatna dolina

Kod Bučja zastajem pred ulaskom kolnog puta u šumu, i krećem njime u kratak obilazak lokalnih bregova i livada. Ipak ima previše blata za moje cestovne gume, pa se prvom prilikom vraćam natrag na glavnu cestu...

Najzad stižem do Požege; sva ova skretanja, izleti i sveukupna vožnja me oraspoložila za klopu, pa radim krug po gradu tražeći kakvu pizzeriju; ne nalazim ništa pa u jeftinom restorančeku gablam prihvatljiv "ćušpajz". Ma, nije mi danas bitna dobra klopa već dobra vožnja - uskoro se vraćam cesti. Ovdje u srednjoj Slavoniji se nekako raspuhalo - na mahove me pomalo i premetava po cesti; očito je da se sprema promjena vremena.

Požeška kotlina nosi to gizdavo i zvučno ime: "Vallis aurea"!

- 13:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Psunjav Pupak

U Pakracu ne odoljevam prekrasnoj cesti i umjesto da krenem odmah desno, na istok prema Požegi, odlazim na sjever, prema Daruvaru. Odlično obnovljena cesta krivuda preko bregova i baš je zabavna, kao tobogan! Kada se primiri negdje prije Daruvara, okrećem se i vraćam na još jednu veselu vožnju, pa u Pakracu napokon odvajam ka istoku, na jednu od meni najdražih: cestu koja vodi brdima i prijevojem između Papuka i Psunja.

"Otkrio" sam tu cestu pred par godina, tražeći legendarne Kusonje i Španovicu; mjesta stradanja u Domovinskom i u Drugom svjetskom ratu. O Kusonjama kao mjestu ubojstva zarobljenih policajaca '91. i smrtonosnoj mini iznenađenja pri obilježavanju tog stradanja većina nas zna. Španovici je posvećena ova odlična stranica na Wikipediji, pa koga zanima...

Drago mi je što vidim da se život vraća u ovaj kraj; napokon su njive obrađene, a u obnovljenim kućama se očigledno živi i radi, nisu to više samo staračka domaćinstva. Sama cesta je i dalje odlična; dobro položena, sa zanimljivim i logično postavljenim zavojima, dovoljno čista i pregledna za brzu vožnju a opet dovoljno krivudava i brdovita za "nalijeganje" iz zavoja u zavoj.

- 12:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ježeva kućica i Treći kolosjek

Prolazim kroz to selo, Andrilovec, i ne želim se vraćati na glavnu cestu, pa se na kraju sela odvažujem krenuti pipati smjer poljskim putevima. Prvi me odvodi u lovište i na šumsku vlaku, pa se vraćam i isprobavam dalje; dan se sunčan, nikud mi se ne žuri, a lutanje je ionako pravi cilj današnje vožnje. Preko njiva ipak nalazim put prema Ježevu. Sjećam se kako sam jednom s frendom, iz dosade sjeo na ZET-ov bus koji je vozio najdalje od centra grada od svih linija. Tri dana jahanja, kako bi klinci moje generacije rekli...

Pred Ježevom prelazim auto-cestu i malim se selima polako primičem Ivanić Gradu s juga. Tu se vraćam na dobro poznatu cestu i dajem si malo oduška u brzoj vožnji preko Ludine, Popovače (tankam), Volodera, Kutine, do Banove Jaruge. Tu ne nastavljam uobičajenim smjerom prema Novskoj, već se odvajam prema Lipiku i Pakracu. Mom smislu za humor (uvrnutom i čudnom; znam) i dalje je odličan stari štos u Banovoj Jaruzi; birtija na kolodvoru se zove "Treći kolosjek". Zamišljam razgovor na tom kolodvoru koji ima dva kolosjeka; "Gdje je šef stanice?" - "Eno ga, na Trećem kolosjeku!" smijeh

- 11:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dva kmeta

Već danima mrzovoljno gledam ujutro kroz prozor; "...ahh, opet je sunčano!" Zbog mnogih poslovnih i društvenih obaveza koje su zaredale nije bilo šanse da iskoristim taj blagoslov od lijepog vremena i nestanem u vidu lastinog repa. Ipak, uz dosta truda uspio sam sve te stvari "odraditi" (mrziš li i ti taj izraz?) i osloboditi si cijeli vikend, prvi puta nakon nekoliko mjeseci! Fantastično! Za sutra doduše najavljuju snijeg, no čvrstog sam mišljenja da je to tek novinarska patka i neću dozvoliti tom podrivačkom "a što ako će..." stavu da me obeshrabri. Subota, jutro, prekrasno vrijeme, Tena i ja smo raspoloženi i krećemo na skitnju!

Prolazim kroz Dugo Selo gdje nenadano nailazim na hrpu bajkera, možda pedesetak njih. Raznorazne boje, nisam znao da se sprema neka čoporativna vožnja... Nego, Deda: morat ćeš mi još jednom objasniti gdje si doma; danas sam sve zagledavao i nikako da skužim gdje ti je kuća!

Dolazim do Andrilovca, do seoske kuće roditelja mog najboljeg frenda, Badija, - nedavno su pretrpjeli težak gubitak, pa im prolaskom i kratkom posjetom, na moj skroman i nespretan način nastojim izraziti moju sućut u njihovoj boli. Ipak, mi znamo; ovo je samo kratak rastanak. Zbogom, Nena...

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.03.2011., utorak

Mapa puta

Vrijeme: Umjereno do potpuno oblačno, temperatura 16-10°C. Blago. Lagani vjetar.
Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, neke grozne, petnaestak kilometara makadama.
Ukupno pređeni put: 232 km.
- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jezivka

Ponovno potresen, kroz sumrak se vraćam od Sošica natrag na hrbat Žumberka i vozim ka Samoboru.

Cesta je grozna! OK, popravljali su je većim dijelom pred godinu-dvije, no tako je razmrvljena, prepuna udarnih rupa i posuta sipinom da nije nikakvo zadovoljstvo voziti njome kroz mrak koji pada. Šteta; zgodno je dobro položena i vodi kroz lijep kraj - da je u boljem stanju bila bi prava dinamična cesta za motor; gore-dolje, zavoji, pa šuma, livade...

U Samoboru se tješim kremšnitama! Večeras se još moram naći s Dugim, u centru grada, tako da me čeka i zagrebačka prometna gungula...

- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Bože, oprosti im - znali su što čine!
- 17:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Okno smrti; nema ni metar sa metar a progutalo je života i života.

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama,
Pod njome crna zločinačka jama,
Ubistva mjesto. Tamno kao blud.

- 16:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Žumberak

Prolazim nedaleko starog grada Žumberka, kojem povijest seže u 9. stoljeće a propada već sa početkom provala Turaka. Danas nemam vremena ni za njega ni za slap Sopota koji pada sa kojih 40 metara visine - stvarno ću morati napraviti malo bolji obilazak znamenitosti ovoga kraja...
- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Brzim tempom odlazim dalje uz Žumberačke bregove, pa se nakon Hartja odvajam makadamskom cestom lijevo. Dan je već odmakao pa ne uspijevam posvetiti ovim mjestima onoliko pažnje koliko bih volio - pa, to je stara priča mojih vožnji! Svaka je vožnja istovremeno i pozivnica na - sljedeću skitnju!

Makadam je pristojan, pa iako ima ponešto blata od vodotoka koji presijecaju cestu, nema većih rupa i mogu voziti pristojnom brzinom.
- 16:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Crkva Marijina navještenja

Skladna i skromna pastorala koja mi govori o vrijednim obiteljima ovog mirnog kraja...

- 16:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Uz crkvu se nalazi biskupski dvorac, i sa njome čini skladnu cjelinu. Sam dvorac se obnavlja kao što se obnavljala crkva - a na ovom kraju izgleda onako oštećeno i trošno kao što je i crkva ne tako davno izgledala.

Mostić vodi na otočić na kojem stoji crkva...

- 16:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Crkva je izuzetno lijepo obnovljena, vidi se da se nije štedjelo ni u materijalima ni u radovima. Ovi gargojli na krovu su napravljeni tako detaljno i skladno da je upravo nevjerojatno - tko bi rekao da danas, u vrijeme hiperprodukcije i površnosti postoje majstori koji znaju ovako nešto izraditi u kamenu!

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Svaki put kad bih proteklih godina išao preko Žumberka, u Pribiću nedaleko Krašića pogled bi mi privukla malena crkva u obnovi. Izgledala je lijepo, ali je uvijek bila pod skelama, no sada je gotova! Izgleda tako lijepo i još je dan savršen za fotkanje povijesnih građevina; oblačan a svijetao, bez nezgodnog protusvjetla neba već sa pomalo dramatičnim oblacima - moram stati i dobro je razgledati.

Riječ je o grkokatoličkoj crkvi Marijina navještenja u neobizantinskom slogu - nije tako stara kako bi čovjek pomislio kad je vidi; građena je negdje početkom dvadesetog stoljeća.

Mala napomena za one koji ne znaju porijeklo grkokatoličke crkve: to su kršćani koji su na istoku Europe nakon raskola crkve na katoličku i pravoslavnu ostali vjerni katolicizmu i Papi. Grkokatolici žumberačkog kraja se osjećaju Hrvatima i potječu od doseljenika iz Senja, Dalmatinskog zaleđa i Bosne, od kojih su mnogi porijeklom Uskoci, doseljeni ovamo u 16. stoljeću.

- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ozalj

Ostatak poslijepodneva mi valja dobro iskoristiti; kad sam već u 11 završio sa šljakom za danas, sa preostalim satima treba biti rentabilan, da se ne bace! wink Kod naplatnih kućica se odvajam od mojih Zagoraca; oni imaju veseli plan obilježiti i Kačin rođendan u njenoj klijeti. Zvali su me k sebi - ali, netko mora i cestom skitati, i motorom mala mjesta obilaziti. Težak posao, no netko ga mora obaviti, pa pičim preko Ilovca do Ozlja. Žumberački kraj me danas zove...

Ovaj put ne zastajem uz Ozaljski dvorac i Stari grad, već uz Munjaru! Tako su nekoć davno nazivali hidroelektrane, a ova neorenesansna zgrada sagrađena pred više od sto godina bila je jedna od prvih u Hrvatskoj. Ma, skužili ste me; petljam bez veze; zapravo isprobavam kako na mekom tlu "rade" centralne nogare koje sam nedavno monitrao na Tenu! zubo

- 15:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dubovac i Švarča

Sa Banije idemo u dvostrukoj koloni kroz grad - mislim da je bilo 28 motora, ako sam dobro prebrojao - prolazimo centrom Karlovca i uz tržnicu odlazimo na groblje na Dubovcu. Svijeće, cvijeće, prigodni govor svećenika u bajkerskoj jakni, suze Darkove udovice - potom nastavljamo Borlinom na Jelsu i Hrnetić, vozimo uz Darkovu kuću, vraćamo se u grad i odlazimo na Švarču.

Tu, u klubu UBMC-a, dečki koji su sve ovo danas organizirali nas ugošćuju, pa uz druženje provodimo par sati. Prave bajkerske karmine; čvrsta rukovanja i ruka na ramenu, razgovori i priče, malo cuge, koji zalogaj, potom smijeh i poneka opora šala, - no bez glazbe i uz dostojanstvo; ipak ovo nije fešta.

- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

4 Rijeke

Našli smo se zbog dostojanstvenog i ozbiljnog razloga; obilježavamo drugu obljetnicu pogibije Darka Černugelja. Palimo svijeće uz cestu...

Ovdje na Baniji, klipan u prejakom tatinom BMW terencu - kojeg nije smio voziti! - izlazeći iz benzinske u zabranjenom smjeru! - oduzima prednost Darku koji je na narančastoj Kawi dolazio iz smjera Ilovca.

Tko ga nije poznavao; Darac, bajker sa 25 godišnjim stažom, sportski vozač, predsjednik karlovačkoga Sportskoga motokluba. 2006. je sa skupinom volontera i sportaša motociklista organizirao školu sigurne vožnje motora i skutera i akciju dobrovoljnog davanja krvi pod geslom "Ne prolijevajmo krv na cesti - darujmo je". Hrvatski motociklistički savez proglasio ga je najboljim vozačem godine za 2008.

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nori Zajgorci...

Kak je to grdo; kam god da pojdem navek trefim na neke hahare! Z onimi Purgerimi mi je lehke; vem da ih nigde nebum našel, oni lepe dime stojiju, pa nemreju čoveka brukati - ampak ovi nori Zagorci; pa gdi god da dojdem tam ih najdem! Svugdi se rivleju... nut

- 11:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.03.2011., četvrtak

Mapa puta

Vrijeme: Uglavnom sunčano do umjereno oblačno, temperatura 12-6°C. Blago, u noći hladno. Bez vjetra.
Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, dvadesetak kilometara makadama, ponegdje na cesti blato i sipina.
Ukupno pređeni put: 273 km.
- 22:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fiš-paprikaš u Ribarskoj kolibi

Tik uz ribnjake smješten je restoran "Ribarska koliba". Ne izgleda baš impozantno, vidio je i boljih dana, no poziva me natpisom o fiš-paprikašu i ja spremno zagrizam taj mamac. Fiš je više nego pristojan; ukusan, vruć, obilan - istinabog, samo od šarana, ali to je ipak ribnjičarski, a ne ribarski fiš. Za nevjerojatnu cijenu od 25 kuna, klopam taj ukusan obrok uz čašu dobre daruvarske graševine. Naravno, ovaj fiš se ne da usporediti sa onim iz Suze, ali se ni cijena ne da usporediti; za onaj veličanstveni ručak sam dao 160 kuna...

Poslje toga mi preostaje samo sretno se zavaliti na Tenu i umjerenim ritmom dobrim lokalnim cestama stići do Bjelovara, pa ustaljenom rutom do Vrbovca i dalje do Sesveta. U klubu je večeras sastanak; izgleda da ove godine "otvaram sezonu" i prvi sam koji na sastanak dolazi s motorom. Ipak smo mi ljudi "u godinama" koji više vole toplo vrijeme cool

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Od Daruvara krećem cestom koja izlazi preko Donjeg Daruvara i odlazi u smjeru sjeverozapada prema Bjelovaru; to je druga cesta današnje rute, njom također nisam vozio. U Končanici opet zastajem, uz velike ribnjake, dok se sunce već polako kloni prema zapadu.

Tišina zimskog sunčanog poslijepodneva...
- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Daruvar

Od Garešnice nastavljam ka istoku malom lokalnom cestom pa preko Donjeg Daruvara stižem u sam Daruvar. Napravim kratku vožnju gradom; sjećam se davnih vremena kada sam u ovaj gradić dolazio zbog tuluma sa prijateljima i lijepih komada. Čehinje su oduvijek ljepotice na glasu; bile iz Češke ili ne. S osmjehom se prisjećam pozdrava: "Ahoj, hlapci!". Bilo je cjelonoćnih tuluma na Petrovom vrhu, zlatnožute šljivovice pri povratku iz noćnih skitnji u jutarnje sate, neobaveznih igara i poljubaca... Snješka Pelješka mi je ostala u trajnom sjećanju...

Fotkam impresivan i lijepo obnovljen dvorac grofa Jankovića. Tu nalazim i par stabala ginka; prema podacima uz stabla, ovo je drugo najveće / najstarije stablo ginka u Europi. Osim kulture i povjesti, Daruvar se može podičiti i domoljubljem; Daruvarski Česi su na samom početku Domovinskog rata bili tako brojni i zastupljeni u redovima branitelja da ih je bilo više nego Hrvata!

- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prvi cvijet

Još kao klinac, kad bih krenuo zimi u planinu ili šumu, prvi cvijet koji bih ugledao - visibabu, jaglac ili šafran, bilo koju proljetnicu - ubrao bih i odnio kao poklon mojoj mami. Drugi cvjetovi kroz godinu mogu biti za druge - ali prvi je za mamu. Tako i danas; dok sam vozio uz ove obronke u jednom trenutku sam spazio žuti grmić jaglaca, stao i vratio se do njega. Ovaj puta sam ga ubrao zajedno sa korjenjem i zemljom, kako bih mogao održati tu dobru tradiciju.
- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pod pod Podgarićem

Današnju rutu sam zapravo odabrao kako bih prošao dvjema cestama kojima nisam još vozio; uvijek se pitam što li ima na tim mjestima gdje nisam bio. Prva se proteže sjevernim obroncima Moslavačke gore, prolazi podno Podgarića i zapravo povezuje Čazmu i Garešnicu.

Nedaleko Čazme prolazim uz poznato obiteljsko izletište "Božićna priča" - mjesto na kojem je uloženo puno truda u uređivanje pitomog pejsaža.

No, uskoro otkrivam razlog za to što nisam upoznao ovu cestu; makadamska je! No, cesta je i lijepa, i dobro položena, široka i čvrstog kolovoza sa tek povremenim potezima blata ili kotrljajućeg tucanika, tako da se može voziti i sasvim pristojnom brzinom. Prolazi šumovitim, brdskim krajem, i siguran sam da je krasno ovuda prolaziti kad se stabla jednom zazelene. Ovako je sve pomalo tmurno, jer zima se još ne da, potoci su okovani ledom a u usjecima ima snijega.

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čazma

Malo bacam oko na ceste Čazmanske okolice... ima tu par mjesta koja bi vrijedilo posjetiti.
- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Brzobrzobrzo! Danas šljakam i sve provirujem kroz prozor - sunčano je i temperatura prijeti da će se podići i iznad 10° C. Srećom sam ustao već oko 6 i radio cijelo jutro, pa sam više-manje napravio sve što je trebalo danas. Već u 1 sat proglašavam fajrunt, skidam hlače "na crtu" i košulju "za kravatu" pa navlačim crne zimske bajkerske prnje i krešem Tenu! Moja ljepotica veselo brunda - otkako sam joj otvorio auspuh i zvuči bolje i kao da diše punim plućima.

Krećem, kroz grad sve polako; zima je za mnom pa se tek treba ponovo ufurati u vožnju, a gradski i prigradski krkljanac mi razvlači živce ko' kaugumu. Napokon, tamo se negdje kod Andrilovca (kaj?!? Ne znaš di je Andrilovec? Pa, di ti živiš! wink ) napokon mogu prepustiti zadovoljstvu vožnje i nizanju zavoja. Naravno, ponegdje ima sipine, i blata jer i (drugi) seljaci koriste ove sunčane dane, ali cesta ipak već pomalo drži gumu, tako da se može uživati u vožnji.

Zastajem na petnaestak minuta u Čazmi; sad sam već malo osjetio cestu pa više nemam takvu izrazitu potrebu za jurcanjem; sad mogu i zastati, baciti oko na zanimljive stvari, voziti lagano i osjećati kako me topli zrak miluje kroz otvorenu kacigu. Njami! Osmjeh mi se budi...

- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.03.2011., utorak

Centralne nogare, friško, iz Rumunjske!

Evo, ovako izgledaju u "radnom" položaju. Spajaju se šrafima u tri točke na bajk, tako da čvrstoćom montaže - ali i izvedbe! - uljevaju povjerenje.
- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Zadovoljan sam što mogu cienjeno občinstvo izviestiti kako sam napokon montirao centralne nogare na moju Tenu, tako da više neću morati nikoga maltretirati prilikom podmazivanja lanca!

Nogare su čvrste, robusne, bajk je na njima stabilan, mogu se na njega pentrati, gurati ga, šrafati - bez opasnosti od prekretanja. Ukoliko netko od preostala dva i pol bajkera koji u Hrvatskoj ganjaju staru SuperTenerku želi središnje nogare, mogu toplo preporučiti Rumunjsku firmu Heavy Duties. Zvučalo mi je malo opskurno naručivati nešto iz Rumunjske, iz nekakve Cluj Napoca, no pokazali su se profesionalni i kvalitetni. Cijena je 50€ (+ 15€ dostava), tako da je više nego isplativo.

- 15:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.