Zmayski z Brega landra naokolo

29.04.2010., četvrtak

Mapa puta

Vrijeme: Blago i sunčano. Mirno, gotovo bez vjetra. Suho.
Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Asfalt.
Ukupno pređeni put: 253 km
- 18:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Stara frajla Luizijana i njena frendica Jozefina

U dolini Kupe okrećem desno, uzvodno, ka Jurovskom Brodu i Metliki iza njega, pa preko Žakanja i Ribnika dolazim do Netretića. Tu izlazim na staru Luizijanu, koja mi dolazi s lijeva od smjera Karlovca i pratim je desno, preko Prilišća i Vukove gorice. Ostavljam je u Bosancima i novom priključnom cestom idem prema autoputu. Za rata je ovdje bio prašnjavi tucanik, makadam, ali sada je pristojna, nova, dobro položena cesta. Produžujem istim smjerom, presjecam dolinu Dobre i vozeći putem koji sam svojevremeno dobro upoznao pješice dolazim do Generalskog stola - na Jozefinsku cestu izbijam kod danas zatvorenog Borika, nekoć prave referentne točke ovoga kraja.
Nazivam frendove sa Šeketinog brda; naivno pomišljam da to što kažu da nisu baš zdravi se mene baš i ne tiče (sjetit ću se toga puno puta sljedećih dana, posjećujući mog keramičkog prijatelja) i odlazim do njih. Nakon kraćeg druženja, krećem i zaključujem kako još nije bilo dosta landranja; prolazim centrom Karlovca i na Baniji okrećem desno, ka Sisku, pa preko Rečice i Šišljavića (gdje je cetsta često poplavljena u proljeće, ali ovaj put je suha i provozna) odlazim za Pisarovinu. Tu ipak zaključujem kako je dosta za jedan dan pa se preko Hudog Biteka vraćam za Zabreg. Vrag ga zel i dal.
- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jednom preko Žumberka

Ahh, kad bi bilo vremena za landranja po volji! Ali, poklonjenom konju se ne gleda u zube; ovo popodne je krasno, slobodno i - kupujem ga, bez cjenkanja i zamjerki! Obavljam par sitnica po gradu i okrećem se ka zapadu. Na brzinu izlazim iz Zagreba, i preko Samobora dolazim do Bregane. Ponovo se, uz potok pokraj Divljih Voda, penjem na Žumberak. Cesta je puna tucanika i kamiona, ali samo prvih dvadesetak kilometara, dok ne izađem iz zone trenutnih radova. Kako ulazim u stare pitome šume Samoborskog gorja tako promet postaje sve rjeđi a cesta sve voznija.
Provjeravam kako mi "rade" novi, okrugli retrovizori - OK su, stabilni , čvrsti - stari su se već rasklimali pa bi ih već i snažan udar vjetra znao zakrenuti.
Mala sela na Žumberku, stara šumska cesta dobrog asfalta, nedostatak prometa - sve me to uljuljka u lagani ritam, osjećam se dobro i sigurno. Sustižem traktor bez registracija (i retrovizora, i žmigavaca - što će se pokazati značajnim), dolazim mu s leđa, pogledam ispred i iza - sve prazno. Palim dugo i prebacujem se lijevo da ga pretičem - a on počinje skretanje lijevo u dvorište! Kočim punom snagom - srećom, cesta je suha i čista, stajem na pola metra od njegove zadnje gume. Tek na moje gromoglasno turiranje tip skuži sto je napravio, ja se derem na njega da je jebeni ubojica, a on meni - da kaj bi ja htel, da je ovo njegovo dvorište. Nastavljam dalje, rasprava ili obračun nemaju smisla - pokušavam smiriti navalu adrenalina i racionaliziram; prometni propisi su krasni, ali se uvijek valja pitati - koja ja najblesavija i najubitačnija stvar koju bi netko ispred tebe sljedećeg trenutka mogao napraviti.
Ahh, do Krašića sam već smiren, skrećem desno, malom cestom preko Vivodine i njenih pitoresknih šuma i vinograda prema dolini Kupe. Dan je krasan, vrijeme je blago - tko nema ni brige ni pameti sretan je na motoru k'o malo dijete u koljevci! :-)

- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.04.2010., nedjelja

Mapa puta

Vrijeme: Svježe, povremeno hladno. Slab vjetar. Povremeno kiša. Tuča!
Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Asfalt.
Ukupno pređeni put: 326 km
- 17:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pepek i blagoslov na Bijelu nedjelju

Ali, Mustači me vraćaju u stvarnost; vidim da na motorima praše žestoko kao što i sviraju. Ovim malim selima jure preko stotke, tamo gdje ja inače ne vozim brže od 7-8 banki (i gdje je ograničenje 40-50); to je prebrzo za moj ukus. Pokušavam neko vrijeme držati tempo, ali onda odustajem i usporavam do pristojnijih brzina. Znam; ja sam stari ziheraš, ali uvijek volim voziti kao da je onaj komad ceste koji vidim posljednji, a iza zavoja se nalazi kraj ceste. Ne bi mi bilo drago da se ljudima kojima sam drag vratim u komadima - ili u drvenom odijelu, kao onaj klinac koji sinoć nije ni stigao do ranča Mustačevih - a još manje bih volio da satrem nekog domaćeg, tko se šeće ispred kućnog praga, dijete, uhh...
Evo nas i u Bedekovčini! Bar tisuću motora su već ovdje, i još ih pristiže. Najljepši dragulji su pred samom crkvom; stare bembure iz tridesetih i četrdesetih, sa prikolicama, sređene do najmanjih detalja, ili druge u još originalnom stanju, neobnovljene, ali savršeno spremne za cestu. Daddy likes! Gledam i ne odvajam pogleda...
Sa sjevera nam se spuštaju oblaci, počinje kiša i - ne mogu vjerovati - čak i sitna tuča! Blagoslov prolazi, nitko nije baš previše euforičan; vrijeme je popišano, umor se osjeća i mnogi se više vesele obećanom gulašu a la vild, nego blagoslovu i formalnom početku sezone. Većina bajkera se pridružuje Rotten Ridersima; idu na njihov after party, no mi Veterani odlazimo našim domaćinima, Zabočkim vrijednim dečkima koji su nam složili feštu i klopu u vatrogasnom domu Pavlovec.
No, mene muči nešto; ovu sam sezonu počeo malo žešće i već sam četri dana u sedlu; puno za starog prdonju na početku sezone, nakon kusur mjeseci nevoženja. Lijevi me ručni zglob boli sve više, i postaje mi muka već i kuplung stisnuti; zaradio sam upalu karpalnog tunela. Koja ironija! Ljudi to dobiju od sjedenja za kompom, a ja, profesionalni kompjuteraš zaradim je sjedeći na motoru! (kasnija opaska; dva dana nisam mogao koristiti ruku, a oporavak je trajao punih tjedan dana)
- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zagorski puti

Ujutro ustajem već poslje sedam; hoću polagani start; komotnog vremena i za umiti se, i popiti kavicu, i sve na miru posložiti i pospremiti, nikamo ne žuriti. Nakon sat vremena gledam kako Mustači okrutno bude preostale spavalice pod šatorima; harmonika, truba i lonci, uz nesnosnu kakofoniju i arlauk - buđenje iz pakla! Pada i doručak pa onda polako čoporativno odlazimo sa legendarnog ranča (fakat; mjesto napravljeno za tulume!) u turistički obilazak Mihaljevca (vite, ovo je moja kuča...) pa lagano Međimurjem uz Čakovec do Varaždina.
Tu vidim da Mustači biraju meni najdražu rutu; preko Ivanca i Golubovca, pa kroz malo selo Kuzminec i potom Mihovljan, Mače, Zlatar... Kuzminec je rodno selo mog starog, umro je pred mjesec dana, i tuga se miješa sa radošću što je postojao, dok sa njime u mislima vozim ovom nekada malom i razbijenom, a danas širokom i besprijekornom cestom. Prolazi mi mislima sto događaja i situacija; od djetinjstva kad sam kao petogodišnjak trčao ovim brežuljkom pod snjegom naganjajući purane dok se on smijao gledajući me, pa do ponovog otkrivanja svih ovih lokalnih cestica na motoru i kasnijih opisivanja tih vožnji mom starom, uz njegov krevet.
- 09:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.04.2010., subota

Mala noćna feštica

Noć polako pada, fešta se razmahuje, spike i zezancije na sve strane, mjuza praši iz razglasa, tema ne nedostaje, i tako do duboko u noć. Nešto prije ponoći se okupljamo oko velikog krijesa zapaljenog na livadi; noćna studen se osjeća i svi se lagano vrtimo oko vatre. Mladi domobrani okupljaju se i pjevaju domoljubne pjesme - ipak je 10.04. - srca su im velika kao i naša devedesetih.
U sitne sate odlazim u šator; valja nam sutra voziti. Pred zoru postaje stvarno hladno, tek koji stupanj iznad nule.
- 23:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sport i razonoda

I vrijeme je skroz OK; nije baš toplo, ali je sunčano i kako izgleda ništa nas neće kvasiti večeras... izvana. Zagrijavamo se kako je već kome po volji; gađanjem čunjeva krpenjačama, nabacivanjem guma na kolac... ili jednostavno veselim spikama uz cugu s frendovima. Dobro ufurani u štimung, organiziramo i malonogometni turnir - nismo baš neke face s kondom tako da igramo do prvog gola, tri protiv tri. Timovi su bili po klubovima; Mustači, Zagreb, Koprivnica, Domobrani 1, 2 i 3... Na moje vječno čuđenje, zabijam gol u prvoj našoj tekmi i idemo dalje! U drugoj našoj tekmi Ivek zabija i plasiramo se u finale! No, svi smo se ispucali i ostali bez snage, više nas interesiraju promatrački sportovi.
Zato sad cure igraju! Ono što im nedostaje u tehnici, nadoknađuju srcem, a nedostatak ljepote igre nadoknađuje njihova ljepota! Nakon desetak minuta igre i čvrste obrane na obje strane, ostaju bez snage i to sad pak nadoknađuju lukavstvom; Marta Mustačica uzima loptu u ruke i u nonšalantnoj šetnji odlazi po protivničkog gola i poput iskusne ragbijašice polaže loptu rukom u gol! Pobjeda! Jeeeee!!!
- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

The ranč don Mustača

Danas nam valja put Čakovca, točnije - u Donji Mihaljevac, na ranč Mustačima! Robert i Mario slave rođendane, pa nam je ovo odličan izgovor za Veteranski tulum. U 10:30 (ili malo kasnije...) krećemo ispred kluba - Klek i ja prtljamo po naglavnim slušalicama za Motorole, malo nas gnjave. Petrinjci ipak ne dolaze na dogovoreno formiranje kolone; vele da pada kiša :-/ Ovo mi je i debitiranje u funkciji Assistant Captain-a pa preuzimam vođenje "konvoja". U Dugom Selu nam se pridružuje Ivek; veli da moramo polako. Malo nas pere kišica - ništa strašno, i bez kišnog odijela se može. Polaganom, opuštenom vožnjom preko Vrbovca i Križevaca stižemo u Koprivnicu; škvadra nas veselo dočekuje u bircu gdje se konobarici nikamo ne žuri. Nema beda; ni mi nikamo ne jurimo... polako, u sad znatno većoj koloni idemo po D20 uz Legrad do The Ranča. Mustači nas dočekuju veselo, rakijica na ulazu onako "s motora" je obavezna, i tulum odmah počinje!
- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.04.2010., četvrtak

Mapa puta

Vrijeme: Blago i uglavnom sunčano. Mirno, bez vjetra. Suho.
Ceste: Uglavnom dobre regionalne i lokalne ceste. Asfalt i ponešto razvaljenog makadama
Ukupno pređeni put: 343 km
- 20:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Maljevac-Cetingrad-Slunj

Cesta je cijelom svojom dužinom tvrdi, nabijeni makadam. Prepun zimskih rupa, tako da se igram terenske vožnje i vozim stojećki, Tena podamnom klati gore-dolje dok se čupam iz jedne rupe i uvaljujem u sljedeću. Svejedno, vožnja ide glatko, makar se bajkeri na choperima i jurilicama ne bi dobro proveli. Pred graničnim prijelazom na Maljevcu ponovo izbijam na asfalt - odmah iza brijega na jugu je Velika Kladuša. Ja nastavljam prema zapadu, preko Cetingrada do Slunja. Tim putem nikad nisam išao i sad vidim što sam propustio; možda najzavojitiju i najbregovitiju cestu kojom sam ikada vozio! Pristojan asfalt, no brzi, uzastopni zavoji, sa podjednako brzim i kratkim usponima i padovima ceste; pravi tobogan!
Kod Slunja izlazim na staru magistralu i palim preko Krnjaka do Turnja. Tu, na Mostanju se odvajam lijevo i podno Pečurkovog brda preko Barilovića odlazim do Duga Rese, do frendova na popodnevnu kavicu.
Kasnije, starom Karlovačkom do Zagreba i Slavonskom u Sesvete, među frendove u klubu - sav nasmijan i sretan od vožnje - k'o dijete kad mu netko pokloni prekrasnu igračku...
- 17:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Makadamom uz Glinu

Krećem, dakle, makadamskom cestom duž južnih obronaka Petrove gore uz rijeku Glinu. Voda je visoka, rječica, inače tek nešto više od potoka, sada buja i razljeva se. Zastajem kod jednog starog mosta iz "onih" vremena - mostić prema bosanskoj obali , zatvoren betonskim blokovima i bodljikavom žicom. Možda, ako bude sreće, još doživim da i ta granica ponovo postane samo administrativna. Ionako su granice samo u glavama ljudi...
- 16:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Topusko

Prolazim Glinu i uskoro zatim napuštam cestu koja ide dalje ka zapadu preko Gvozda i Vojnića do Krnjaka i skrećem uz obronke Petrove gore k jugu, do Topuskog. Još sam prošle jeseni pomislio kako treba pogledati tu cestu koja iz Topuskog odlazi s južne strane Petrove gore, uz rječicu Glinu prema Cetingradu. No tada me pošteno izdrmao rastresiti makadam sjeverno od Gvozda (članak s naslovom ...Preko Sjeničaka..., za radoznale) a sad mi se čini pravi trenutak za provjeriti taj put; nakon zime.
Zastajem uz jezero u Topuskom; to vam je jedan tako pristojan kraj da curice stare bajkere pozdravljaju s "Dobar dan!" Simpa...


- 16:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Petrinja

Eto me i pred Petrinjom. Kupa je visoka, benzinska radi i ja tankam, a gdje bi bili Veterani - pojma nemam! Zato radim samo jedan đir po gradu, tek toliko da se upoznam s njegovim glavnim ulicama i odlazim prema Glini.
- 15:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Drivena crikva

Stara, ali krasno obnovljena drvena kapela Letovanićka; pajz' ovo:
Kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Letovaniću se spominje već 1729. na groblju da bi 1771. bila podignuta nova kapela za koju je uporabljena stara građa, a također i slikane kasete stropa. Građena je kao jednoprostorna građevina s poligonalnim svetištem u širini broda i vitkim tornjićem nad pročeljem. Nad ulazom je drveno pjevalište, a pod je popločan opekom. Unutrašnjost je svođena koritastim svodom. Mali barokni oltar je prenesen iz stare kapele, a na njemu je slika sv. Sebastijana i kipovi sv. Roka i sv. Florijana te drvene, barokne kanonske tablice. Iza oltara je drveno raspelo koje možda potječe iz 17. st. Početkom 20. st. kapela je izvana letvana i prežbukana, a povećani su i prozori. Tom je obnovom uklonjen i stari tabulat. U novije je vrijeme ispred ulaza pridodan trijem, dok su fasade vraćene u prvotno stanje. Kapela je u dobrom građevnom stanju.Trajno je zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske.
- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kupa se razlijeva

Letovanić, Letovanić, selo pokraj Kupe, Letovanić, Letovanić, selo pokraj Kup'.
Šaj-da-rajda, oči plave, selo pokraj Kupe, Šaj-da-rajda, oči plave, selo pokraj Kup'.
U njemu su, u njemu su, cure k'o jabuke, U njemu su, u njemu se, cure k'o jabuk'.
Šaj-da-rajda, oči plave, cure k'o jabuke, Šaj-da-rajda, oči plave, cure k'o jabuk'.
Berem grožđe, berem grožđe, jagode ostavljam, Berem grožđe, berem grožđe, jagode ostav'.
Šaj-da-rajda, oči plave, jagode ostavljam, Šaj-da-rajda, oči plave, jagode ostav'...

- 15:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mostovi na Baniji i Kordunu

Postoji jedna "sitnica" koju je dobro znati o mostovima u ovim krajevima; na lokalnim cestama, čak i na onim asfaltiranim, mostovi su često drveni. Lako se zna desiti da na takvim slabije održavanim mostovima viri glava čavla i nekoliko centimetara iz daske, pa ako čovjek ne pazi, guma se može upravo rasparati, do neupotrebljivosti...
Izgledaju pitoreskno, ali ne i iz "ležeće" perspektive :-(
- 14:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Niz Kupu

U Pokupskom zastajem, uzimam lagani gablec u dućanu kod benzinske i kao gušter na suncu klopam i uživam. Tena će morati pričekati svoj gablec - benzinska je zatvorena. Nije važno, imam benge za još stotinjak kilometara, ali se sjećam kako sam ovdje tankao sredinom prošlog ljeta...
Spuštam se do Kupe i ovaj put ne odlazim preko mosta prema Taborištu već makadamskom cestom, niz Kupu prema Petrinji. Makadam je nakon zime tvrd i nema puno rastresitog kamenja koje bi se kortljalo pod kotačima, ali zato ima puno udarnih rupa koje opako valjaju motor naprijed-natrag, naročito ako se poklope u nizu.
Svejedno, šuma i cesta se lijepo pružaju na brežuljcima niz sjevernu obalu Kupe.
- 13:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Banijom u proljeće

Kamo se ide na samom početku sezone? Pa, nakon popravka svih oklopa potrgnih prošle sezone, k Fištriću u Veliku Goricu, da mi napravi sve naljepnice za friško lakirane dijelove, naravno! :-) Gordana mi je "uzela mjeru", dogovorili smo se za sutra i sad mi ostaje vidjeti što učiniti s ovim divnim, skoro-pa-sunčanim proljetnim danom.
Idem k jugu, preko Ključić-brda i Kravarskog prema Pokupskom. Već i hrastove šume pupaju i počinju razvijati listove - to je dovoljno da čak i prema mojim strogim kriterijima mogu reći kako je počelo proljeće! O, da; novi život je u zraku, blago milovanje vjetra kroz otvorenu kacigu mi polagano skida drvenu masku zime s lica. Možda bude još i osmjeha na njemu, tko zna...
- 11:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.